Aktuelna predizborna kampanja koja u BiH treba da "iskristališe" koja ce to stranka zasjesti na tron "bosanskog politickog neba", pokazuje da se politicka borba ne razlikuje puno od rimskih gladijatorskih borbi u kojima važi pravilo ostati glavni u areni.
Sukladno s tim, politicka borba u BiH lici na uskomešano grotlo gdje imamo na desetine opcija, ponuda o boljem sutra, dogovora i prijedloga a sa sociološkog i historijskog stanovišta ni jednu epohalnu politicku inicijativu koja bi vizionarski utvrdila šta to uistinu narodu treba.
Bosna i Hercegovina predstavlja danas, kao nikada u svojoj historiji, jednu kompleksnu državnu tvorevinu sastavljenu od više teritorijalnih cjelina a koje opet predstavljaju nonsens u pravnom i politickom smislu. BiH, recimo, ima 14 ustava, desetine ministarstava, ogroman birokratski aparat, koji guši funkcionalnost zemlje, a da ne govorimo da se ova zemlja nalazi uklještena izmedu nekoliko ideoligiziranih politickih opcija, koje zbog svog ekstremizma guše bosansku državnost i opstojnost.
Obecanja jedno realizacija drugo
Za razliku od RS u Federaciji postoji bar onaj minimum koji nas navodi na pomisao o težnji ka jedinstvu razlicitosti, tj. o mogucnosti multietnickog funkcionisanja vlasti ali i suradnji medu narodima. Doduše, sve je daleko od sjajnog ali objektivno, raskrinkavanje nekih ideja o samoživosti naroda doveli su do toga da je politicka klima u vecem bh entitetu barem nešto opuštenija ili, kako se to voli reci, "evropejskija" od one u RS. Ipak, treba istaci da su glavni nosioci zdrave ideje o Bosni kao državi za sve i svakoga, Bošnjaci koji, i da hoce, ne mogu zatomiti duh tolerancije što leži u biti njihovog bica. Za razliku od Hrvata koje bije glas, kao i Srbe, o jednoljublju i nacionalizmu bez granica, Bošnjaci pokazuju da u mnogostrukosti svojih politickih stranaka pružaju mogucnost za isticanje i onih ideja koje vode opcem boljitku za sve narode.
Dok su neke srpske i hrvatske stranke i danas otvorene za retrogradne ideje, Bošnjaci se sve više vežu za ideju bošnjacke afirmacije u duhu tolerancije i suživota. Ili, bez obzira na krajnju ideju za koju se bore, isticu "bošnjaštvo" kao svoju primarnu odrednicu a suživot s drugima kao svoju historijsku neminovnost. Tako recimo SDA više nije ekskluzivna stranka Bošnjaka a stranke poput bosanske patriotske stranke, Boss-a, pa cak i SDP-a, kao i drugih stranaka, donekle prepoznaju sebe kao cuvare bosanske tradicije u kojoj Bošnjaci imaju specificno mjesto. Medutim, i kod njih postoji razlika pogotovo ona koja, u prvi plan, stavlja osnovne vrijednosti bošnjackog bica. U toj šemi se nalazi nekoliko opcija i to da su Bošnjaci, prije svega, narod vjere tj. da njihovu antropologiju cini Islam te kroz nju pokazuju svoju specificnost i osobenost. Ovakav stav imaju stranke, kao SDA, koje isticu da je bošnjaštvo specifikum Bosne do te mjere da cini i osnovu Bosne, što zasigurno ima svoje argumente u historiji. Medutim, to se ne bi smjelo iskoristiti kao monopol jedne stranke koja bi bila ekskluzivni nosilac te ideje. S druge strane još jedna politicka stranka istice bošnjaštvo ali u sasvim drugom kontekstu. SDP Bosne i Hercegovine predstavlja partiju koja svoj inspirativni uzor ima u pokretu socijaldemokratije koja je danas dominantna evropska politicka struja. Obicno receno socijaldemokratija jeste po nekima sretna sinteza pozitivnih tekovina kapitalizma i komunizma, tacnije, kapitalistickog osjecaja za tržište i ekonomski napredak i komunistickog osjecaja za socijalnu pravdu. U svemu tome, bar što se tice bosanskih socijaldemokrata, Bošnjaci zauzimaju dominantno mjesto u strukturama stranke ali je sam pojam "bošnjaštvo" krajnje nejasan ili bar odudara od svog historijskog konteksta. Za SDP bošnjaštvo je nacionalna odrednica koja se treba prepoznati u onim momentima svoje historije kada se Bošnjaci bore za ideje socijalizma. U takvim tumacenjima Islam ima jako malo mjesta, bez obzira što predstavlja temeljnu odrednicu opstojnosti bošnjackog bica.