POSJETITE KURAN.BA
 
 

sezona lova na vlast

Kenan Surkovic | Saff br/str. 47

Aktuelna predizborna kampanja koja u BiH treba da "iskristališe" koja ce to stranka zasjesti na tron "bosanskog politickog neba", pokazuje da se politicka borba ne razlikuje puno od rimskih gladijatorskih borbi u kojima važi pravilo ostati glavni u areni.




Politicka borba je možda i sudbonosnija jer se u njoj ne gubi (ponekad) samo život vec obicno i duša. Ili, kako bi to rekao Meša Selimovic, u politici izgubiš ili obraz ili glavu. Mnogi moralisti bi istakli da je bolje izgubiti glavu jer je to izraz odanosti ideji i strani koju zastupaš, a i casnije je od licemjerja koje je u politici prisutno, a usmjereno ka obmani kako politickih protivnika tako i samog naroda.

Sukladno s tim, politicka borba u BiH lici na uskomešano grotlo gdje imamo na desetine opcija, ponuda o boljem sutra, dogovora i prijedloga a sa sociološkog i historijskog stanovišta ni jednu epohalnu politicku inicijativu koja bi vizionarski utvrdila šta to uistinu narodu treba.


Izbori po glavi stanovnika

Bosna i Hercegovina predstavlja danas, kao nikada u svojoj historiji, jednu kompleksnu državnu tvorevinu sastavljenu od više teritorijalnih cjelina a koje opet predstavljaju nonsens u pravnom i politickom smislu. BiH, recimo, ima 14 ustava, desetine ministarstava, ogroman birokratski aparat, koji guši funkcionalnost zemlje, a da ne govorimo da se ova zemlja nalazi uklještena izmedu nekoliko ideoligiziranih politickih opcija, koje zbog svog ekstremizma guše bosansku državnost i opstojnost.


Neko bi rekao da se iz tako zamršene situacije teško ko može izvuci. Medutim, cinjenica je da to pokušava uraditi nekih osamdesetak stranaka koje, na sav glas, obznanjuju da baš one imaju rješenja za izlazak iz krize. Ta samouvjerenost ide dotle da covjek pomisli kako ovdašnje politicke stranke i partije, u svojim redovima, imaju politicke genije tipa Hegela, Vebera, Parsonsa ili Ibn Halduna. Medutim, one su obicno skup sitnih ljudi, malogradanskih manira, preokupiranih svojim kratkorocnim idejama koje, navodno, mogu pomoci narodu. Današnje politicke stranke u sebi objedinjavaju citavu lepezu raznih profila i zanimanja, ljudi sumnjivog intelektualnog dometa i mogucnosti. Tu su se udomili inžinjeri, zubari, šumari, poljoprivrednici, automehanicari, elektroinžinjeri koji obicno nemaju pojma o politici niti mogu tako razmišljati. U jednoj takvoj klimi odvija se i još aktuelna politicka kampanja, koja, u svojim krajnjim konsekvencama, treba da istakne one koji imaju najzreliju i najpozitivniju ideju za boljitak Bosne kao države specificnog, višestoljetnog politickog nasljeda. U skladu s tim na sceni je pravo bombardovanje bh javnosti raznim politickim konceptima, a sve u ime ideja koje su krajnje sumnjive ako ih stavimo pod lupu racionalnog sagledavanja bosanske stvarnosti.

Obecanja jedno realizacija drugo


Šta nam to politicke stranke danas nude? Što se toga tice, dva bh entiteta se prilicno razlikuju. Možemo reci da je RS puna stranaka koje, i pored svog demokratskog opredjeljenja i odsustva nacionalnog predznaka, misle jednom, "srpskom glavom," a što najbolje otkriva cinjenica da u tom entitetu nema ni jedne, u pravom smislu rijeci, multinacionalne stranke, koja bi, pored Srba ukljucivala i druge narode kao ravnopravne partnere u borbi za stranacku opstojnost. Tome zasigurno najviše kumuje stoljetna srpska globalizacija mišljenja dovoljno jaka da drži taj narod na odstojanju od svakog znacajnijeg integracionog pomaka, koji bi donio boljitak i njihovoj zemlji koja se zove Bosna. SDS, Srpska radikalna stranaka, socijalisti i ini jesu samo varijacija na istu temu, a to je homogenizacija srpskog naroda na osnovi mitološke svijesti o superiornosti i "arijevstvu". To srpsko jednoumlje dovodi na pomisao da, kada bi u tom entitetu pobijedila i ekološka stranka, i dalje bi se govorilo o srpskom zraku ili srpskoj ekologiji.

Za razliku od RS u Federaciji postoji bar onaj minimum koji nas navodi na pomisao o težnji ka jedinstvu razlicitosti, tj. o mogucnosti multietnickog funkcionisanja vlasti ali i suradnji medu narodima. Doduše, sve je daleko od sjajnog ali objektivno, raskrinkavanje nekih ideja o samoživosti naroda doveli su do toga da je politicka klima u vecem bh entitetu barem nešto opuštenija ili, kako se to voli reci, "evropejskija" od one u RS. Ipak, treba istaci da su glavni nosioci zdrave ideje o Bosni kao državi za sve i svakoga, Bošnjaci koji, i da hoce, ne mogu zatomiti duh tolerancije što leži u biti njihovog bica. Za razliku od Hrvata koje bije glas, kao i Srbe, o jednoljublju i nacionalizmu bez granica, Bošnjaci pokazuju da u mnogostrukosti svojih politickih stranaka pružaju mogucnost za isticanje i onih ideja koje vode opcem boljitku za sve narode.


Bošnjaštvo za suživot

Dok su neke srpske i hrvatske stranke i danas otvorene za retrogradne ideje, Bošnjaci se sve više vežu za ideju bošnjacke afirmacije u duhu tolerancije i suživota. Ili, bez obzira na krajnju ideju za koju se bore, isticu "bošnjaštvo" kao svoju primarnu odrednicu a suživot s drugima kao svoju historijsku neminovnost. Tako recimo SDA više nije ekskluzivna stranka Bošnjaka a stranke poput bosanske patriotske stranke, Boss-a, pa cak i SDP-a, kao i drugih stranaka, donekle prepoznaju sebe kao cuvare bosanske tradicije u kojoj Bošnjaci imaju specificno mjesto. Medutim, i kod njih postoji razlika pogotovo ona koja, u prvi plan, stavlja osnovne vrijednosti bošnjackog bica. U toj šemi se nalazi nekoliko opcija i to da su Bošnjaci, prije svega, narod vjere tj. da njihovu antropologiju cini Islam te kroz nju pokazuju svoju specificnost i osobenost. Ovakav stav imaju stranke, kao SDA, koje isticu da je bošnjaštvo specifikum Bosne do te mjere da cini i osnovu Bosne, što zasigurno ima svoje argumente u historiji. Medutim, to se ne bi smjelo iskoristiti kao monopol jedne stranke koja bi bila ekskluzivni nosilac te ideje. S druge strane još jedna politicka stranka istice bošnjaštvo ali u sasvim drugom kontekstu. SDP Bosne i Hercegovine predstavlja partiju koja svoj inspirativni uzor ima u pokretu socijaldemokratije koja je danas dominantna evropska politicka struja. Obicno receno socijaldemokratija jeste po nekima sretna sinteza pozitivnih tekovina kapitalizma i komunizma, tacnije, kapitalistickog osjecaja za tržište i ekonomski napredak i komunistickog osjecaja za socijalnu pravdu. U svemu tome, bar što se tice bosanskih socijaldemokrata, Bošnjaci zauzimaju dominantno mjesto u strukturama stranke ali je sam pojam "bošnjaštvo" krajnje nejasan ili bar odudara od svog historijskog konteksta. Za SDP bošnjaštvo je nacionalna odrednica koja se treba prepoznati u onim momentima svoje historije kada se Bošnjaci bore za ideje socijalizma. U takvim tumacenjima Islam ima jako malo mjesta, bez obzira što predstavlja temeljnu odrednicu opstojnosti bošnjackog bica.